Za jazavčara bi se moglo reći da je to mali pas sa veelikim srcem

Ova pasmina poznata je još iz razdoblja srednjega vijeka. Iz skupina goniča uzgajani su psi sa sposobnošću lova pod zemljom. Jazavčar je nastao od tih kratkonogih pasa i pokazao izuzetne lovačke sposobnosti. Slike psa sličnog jazavčaru nađene su i prije 5000 godina u grobnici nekog faraona, pa se porijeklo kratkodlakog jazavčara može pripisati Egipatskom carstvu. Ipak kinolozi smatraju da je ova pasmina potekla iz Njemačke, križanjem niskonogog švicarskog goniča.

Jazavčari su niski, izduženi psi, kratkih nogu, ali čvrste, mišićave građe, pozornog držanja glave i izražajnog lica. Unatoč građi, jazavčar nije zdepast i brzo se i okretno kreće. Po tipu dlake, jazavčari mogu biti kratkodlaki, dugodlaki i oštrodlaki, različitih boja, a s obzirom na veličinu, postoje standardni (do 9 kg), patuljasti (do 4 kg) i kuničari (do 3,5 kg).

Jazavčari su privrženi vlasniku, nije da ne vole druge ljude, ali točno znaju tko pripada njima i njih obožavaju . Prema djeci su vrlo dobri, pogotovo ako ih se od malena na njih navikava. Vrlo su druželjubivi psi, posebno spremni na stalno dijeljenje pusa . Jazavčara nije dobro držati izvan kuće jer mu je izrazito potrebno ljudsko društvo i fizički kontakt. Nije mu potrebno puno šetnje, čak dvije dnevno mogu biti dovoljne, ali to ne znači da jazavčari vrlo rado ne idu van i ne uživaju u prirodi, naprotiv, ali ih zbog njihovog odvažnog i hrabrog karaktera te lovačkog nagona i velike tvrdoglavosti treba držati na pojačanom oprezu jer su skloni ponekad ići "glavom kroz zid" kada ugledaju ili nanjuše nešto što ih zainteresira, pa mogu "bezglavo" odjuriti za tom zanimacijom ne slušajući naredbu.

Ova pasmina dugoga je vijeka i mogu doživjeti 16 i više godina. Iako maleni, imaju jak lavež i čuvarski instinkt, pa će alarmirati okolinu u slučaju potrebe, ali nisu skloni ugrizima. Zbog njihove dugačke kralješnice, potrebno je paziti na njihovu težinu (ne smiju prelaziti karakterističnu kilažu) i bilo bi ih dobro nositi po stepenicama, pogotovo prilikom spuštanja, zbog opasnosti od hernije intervertebralnog diska, zbog čega im stražnji dio tijela, noge i rep, mogu ostati oduzeti.

Što se lova tiče, najpogodniji za lov je oštrodlaki jazavčar, zbog tipa dlake koja ga dobro štiti prilikom prolaska kroz neprohodne terene.

Jazavčari su veseli, inteligentni i simpatični kućni psi, koji se svojim osobinama odlično uklapaju u gradski život, pružaju puuuuno ljubavi i zaista imaju veliko srce!

maskota prvih olimpiskih igara je jazavar Waldi

Ma da? Nisam to znala, baš fora!!!!

procitao sam u 24h

Ono što jazavčar nesmije imati to je jedna crta oko ruba usiju.To znam jer je moja Nera imala,ali to se rijesi dobrom hranom i naravno vitaminima

Mom Toteku se perutala koža a rubovima ušiju....otpadali su mu komadići kože s dlakom, to ga je i bolilo, kada bi se po tome diralo, no prošlo je samo od sebe...zna li netko što bi to moglo biti?

zido se potukao sa psom i ovaj mu malo uha ugrizao
zaraslo mu je samo,ali kada bi ga primio za to uho ga je bolilo

Toto se nije ni sa kim tukao, to je bilo neš drugo...

MOJA SESTRIČNA IMA JAZAVČARA ALI SAM ZABORAVILA KAKO SE ZOVE JER SE NISMO VIDJELE VEĆ 2 GODINE ALI JE MALI I SLATKI ONI BAŠ I NISU ŽIVČANI PSI KAO NEKE VRSTE ONI SU PAMETNOG STASA,A ČESTO POBJEĐUJU U NEKIM NATJECANJIMA KAO I NJEMAČKI OVČARI!!!

Je, bistri su oni

Terry je mjesanac izmedu jazavcara zato ima odlican njuh i jorksirskog terijera zato je tako cupav
cula sam da su jazavcari jako pametni i velikog ..i to je zbilja istina
meni je ta pasmina tako slatka

Istina je! Sam kaj su i jaaaako tvrdoglavi i vole se postavljati na veće pse!